Božićna priča kakva nam treba

Izdavačka kuća Neolit u rujnu ove godine objavila je roman Stargate: božićna priča norveške autorice Ingvild Hedemann Rishøi, koji je s norveškog jezika preveo Edin Badić. Ingvild H. Rishøi istaknuta je norveška spisateljica i novinarka koja je književnu karijeru započela zbirkom priča La sta 2007, odmah zauzevši važno mjesto na norveškoj književnoj sceni. Njezina druga i treća knjiga, također zbirke kratkih priča, Historien om Frau Berg i Vinternoveller također su prošle vrlo zapaženo i dobro prihvaćeno i od strane kritike i od strane publike, a ni nagrade nisu izostale. Njezina četvrta knjiga, roman prvijenac Stargate: božićna priča, prevedena je na više od dvadeset jezika i vrlo brzo dosegnula je status modernog klasika, a autorica je utvrdila svoje mjesto među najznačajnijim suvremenim nordijskim autorima.

Izd. Neolit, Koprivnica, 2025.
Preveo Edin Badić

Radnja romana događa se u predbožićno doba u Oslu, u četvrti Toyen, jednoj od najgušće naseljenih i najsiromašnijih četvrti Osla, koju se povezuje s radničkom klasom i skromnijim životnim uvjetima. Glavna junakinja romana desetogodišnja je djevojčica Ronja, koja nas osvaja već na prvoj stranici i nastavlja nas osvajati sve do kraja romana. Ronja u Oslu živi sa šesnaestogodišnjom sestrom Melissom i s ocem, bez majke. Ono što saznajemo odmah na početku je da otac ima problema s alkoholom zbog čega često ostaje bez posla, a time i prihoda za život. No Ronja, njegov spas u zadnji čas, kako joj često tepa, jednoga dana kući se vraća s plakatom na kojem je oglas za posao u kojem se traži prodavač božićnih drvaca. Ronja predaje oglas ocu, puna snova, optimizma i nade. Ona sanja da će i oni možda baš ovog Božića imati božićno drvce, darove i pun stol. Na početku stvari zaista krenu u tom smjeru, otac radi, donosi namirnice, pravi večere, Ronja je sretna i nastoji tom srećom zaraziti i svoju nepovjerljivu stariju sestru. Ronja uživa u očevu dobrom raspoloženju, sretna je kad se s posla vraća mirišući na borove iglice, a ne na alkohol, no ta idila neće dugo potrajati. Otac jednu večer izlazi govoreći kako im odlazi kupiti poklone, one ga do dugo u noć čekaju i strepe, već znaju da još jednom nije uspio odoljeti Stargateu, mjestu u koje je odlazio sa svojim starim poznanicima, a koje je narušavalo prividni i krhki mir njegovih kćeri, jednako kao i njihovu nadu da će ovaj put biti drugačije. Nakon što ponovno izgubi posao, Melissa odluči uzeti stvari u svoje ruke i sama preuzeti posao koji je otac izgubio. Na posao odlazi rano ujutro prije škole i vraća se čim škola završi. Nižu se brojne izazovne i teške situacije za Ronju i Melissu, ali i mnogi divni i dirljivi trenuci sestrinske bliskosti. Naposljetku, jedna drugoj su jedino utočište. Osim odnosa s Melissom, Ronja ostvaruje i poseban odnos sa susjedom Aronsenom. Ronja je junakinja kakva nam je potrebna, baš kao što je potrebna i svojoj okolini, ali i sama sebi, nepokolebljiva i odvažna, nosi zaraznu nadu, kojom bodri i hrani sve oko sebe, jer uvijek je potrebno da barem netko vjeruje u čuda.

„Čuda se događaju, znao je reći domar. Ponekad ne postoji drugi izlaz i onda se dogodi čudo.“

Ronja se trudi održati nadu i za sebe i za Melissu. Melissa je povrijeđena, ljutita i nepovjerljiva, Ronja je djetinje iskrena i vjeruje da sve još može dobro završiti, unatoč svim teškim stanjima i emocijama koja je morala iskusiti, a tu je mnogo brige, straha, srama, jada, težine i nemoći. Ronji je njezina mašta bijeg i spas od realnosti, u taj svijet pokušava uvesti i svoju sestru, kako bi se spasile zajedno. Opstaju zahvaljujući jedna drugoj i ne odustaju iz brige i ljubavi jedna prema drugoj. Ponekad je iluzija, bajka, ili ono što priželjkujemo, jedino za što se u nekom trenutku možemo uhvatiti, a iznad svega tu je upravo nada. Ronja ne pušta Melissu samu, na kraju se i ona zaposli očarana blizinom božićnih drvaca i blagdanskog ozračja.

Roman jednakom snagom pripovijeda o ljepoti nade i snova i o težini tereta koji pada na djecu u teškoćama izazvanim okolnostima kao što su siromaštvo, alkoholizam i nedostatak adekvatne skrbi. Jedna od važnih karakteristika ovog romana jesu odnosi, oni su dirljiv prikaz toga kako bismo se jedni prema drugima mogli i trebali odnositi i odraz onoga čemu se teži, osobito u blagdansko vrijeme. Poseban je odnos Ronje sa sestrom, domarom i susjedom Aronsenom. To su osobe koje nam daju osjećaj da imamo kamo i kome poći. Svi bismo u životu trebali jednu Ronju i jednog Aronsena. Osim što roman govori o važnim društvenim temama, slojevito i precizno govori o stanjima pojedinca, težinama emocija i stanja s kojima se nosi i u kojima se zatječe. U kapitalističkom, izrazito konzumerističkom vremenu, posebno u blagdansko doba, ovakva knjiga potrebnija je no ikad, njezina poruka, promišljanje i podsjetnik koji se iz nje može izroditi. Ono što je potrebno da bi se dogodilo čudo ponekad su ljudi, potrebni jedni drugima. Tajni sastojak čuda možda je upravo to da nas netko vidi, da učini nešto za nas i bude prisutan u našem životu, dajući nam osjećaj da nismo sami.

Stargate: božićna priča roman je koji će u nama probuditi snažne emocije, on je Djevojčica sa šibicama modernoga doba. Pisan je jednostavnim, ali iznimno snažnim rečenicama. Oslikava atmosferu, idiličnost, bajkovitost, ali i težinu. Pun je pouke i poruke, moćan u svojoj jednostavnosti. U svakom slučaju, idealan kao božićni poklon koji možete darovati drugima, ali i sami sebi.